Reportaže, komentari i rasprava
opinioiuris
Što je Opinio Iuris?
Spin off blogs
Ockhamova britva
Logika i argumentacija
Opinioiuris RSS Feed
Klikni za RSS feed ovog bloga
Što je RSS?
SENSE Tribunal
Nema zapisa.
IWPR Tribunal update
Nema zapisa.
ASIL Insights News
Nema zapisa.
Ius Cogens - C&T
Nema zapisa.
New York Times
Nema zapisa.
EinNews Croatia
Nema zapisa.
Featured book


Zahtjevanje odgovornosti za povredu ljudskih prava danas je glasnije nego ikad. Ova knjiga istražuje trenutni razvoj u progonu povreda ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Stručnjaci iz nekoliko zemalja raspravljaju relevantne teme, opisuju praksu i analiziraju probleme u ovoj novoj grani prava. Čitatelju nude uravnoteženu sliku pokušaja u svijetu da se glavni odgovorni poput Pinocheta ili Rumsfelda i oni manje poznati privedu pravdi.



Networks
Blog statistics

korisnika online
Brojač posjeta
103355
Test
Nema zapisa.
Blog
ponedjeljak, prosinac 11, 2006
Antikomunistički diktator Augusto Pinochet koji je vladao Čileom željeznom šakom od 1973. do 1990. umro je od srčanih komplikacija u 91. godini. U trenutku smrti Pinochet je bio optuženik u tri slučaja masovnih povreda ljudskih prava za vrijeme njegove vladavine i za izbjegavanje poreza. Poslijednje godine njegova života obilježile su pravne bitke (od kojih je najpoznatija ona za imunitet) no nikad nije osuđen. Loše zdravlje uporno je držalo Pinocheta van pritvora i podalje od pravde, a na kraju mu je pomoglo da pobjegne pravdi u potpunosti i zauvijek.

Augusto Pinochet Ugarte se rodio 1915. kao šesto dijete carinskog službenika, a sa 18 je upisao vojnu školu gdje je postepeno napredovao. Tri tjedna nakon što ga je 1973. marksist Salavador Allende (legalno izabrani predsjednik) imenovao vrhovnim zapovjednikom Pinochet je u puču koji je sponzorirala CIA preuzeo vlast. U roku od godinu dana Pinochet se proglasio Poglavarom nacije te konačno i predsjednikom nakon čega je ukinuo parlament, zabranio sindikate i osnovao tajnu policiju Dina (Direccion de Inteligencia National).

Represija oponenata režima vrhunac je doživjela u ranim godinama no ostala je oruđe vlasti do samog kraja. Izvještaj iz 1996. tereti režim za više od 3000 dokumentiranih smrti i nestanaka, a kasniji izvještaj je dokumentirao navode o mučenju u skoro 30 000 slučajeva. U Čileu se još uvijek otkrivaju masovne grobnice.

1989. Pinochet je izgubio prve demokratske izbore u zemlji no ostao je vrhovni zapovjednik što ga je štitilo od istrage. Kada je 1998. napustio funkciju VZ-a preuzeo je mjesto doživotnog senatora koje si je sam dodijelio kako bi uživao imunitet od progona.

Možda najznačajniji dio Pinochetove ostavštine dogodio se kada je 1998. po dolasku u London na operaciju leđa uhapšen na zahtjev Španjolske koja je tražila njegovo izručenje na osnovi optužbi za mučenje. Pinochet je putovao u UK uvjeren da će ga njegov status zaštititi od progona, no nije uzeo u obzir novije međunarodne konvencije, posebice Konvenciju protiv torture iz 1984. koja zahtijeva od država članica da ili procesuiraju ili izruče bilo kojeg osumnjičenika za torturu. Konvencija mučenje proglašava međunarodnim zločinom za koji pojedinci mogu odgovarati. Zanimljivo, krajem svoje vladavine Pinochet je ratificirao tu konvenciju kako bi pokazao suvremenu predanost ljudskim pravima, što se pokazalo kao odluka koja će ga progoniti doslovno do smrti.

Španjolski sudac Baltasar Garzon je 16. 10. 1998. odredio Pinochetovo pritvaranje za genocid i terorizam, a odluku je uputio i Interpolu. Pinochet se teretio za mučenje i ubojstva te otmice i nestanke u sklopu Operacije Condor između 1976. i 1983. Uslijedila je jedna od najznamenitijih pravnih bitaka za imunitet u novijoj povijesti britanskog ali i međunarodnog prava kojom je stvoren novi međunarodni presedan.

Na saslušanju pred Divisional Court Pinochet je istaknuo prigovor imuniteta od progona za bivše državne poglavare. Tradicionalni argument pred vijećem kojim je predsjedao Lord Bingham, drugi najstariji sudac u UK, bio je da država ne može procesuirati stranog (bivšeg) državnika za akte koje je počinio kao suveren. Postojeće međunarodno pravo bilo je na Pinochetovoj strani i nije bilo presedana protiv njega. Vijeće je odlučilo da Pinochet ima apsolutni imunitet za djela koja je počinio u sklopu obavljanja dužnosti kao državni poglavar.

Kraljevsko tužiteljstvo se žalilo i predmet se našao pred petoricom Lordova iz House of Lords čiji izbor je misterija jer ih nejavno selektira Senior Lord. Na jednom od gornjih katova Westimnsterske palače u sjeni Big Bena Lordovi su 2 tjedna slušali argumente o imunitetu u međunarodnom pravu. Od Lordova se zahtijevalo da u interpretaciji engleskog prava prevagu odnese međunarodno pravo - kada je domaće pravo nejasno, rupe treba "popuniti" međunarodno pravo, pod pretpostavkom da su pravila međunarodnog prava jasna.

Suci House of Lords svoju odluku obrazlažu jedan po jedan. Nakon 4 obrazloženja, "rezultat" utakmice tužiteljstva i obrane je bio 2:2. Konačni glas i to protiv Pinochetovog prigovora imuniteta dao je Lord Hoffmann - rezultatom 3:2 odlučeno je da Pinochet ne može zahtijevati imunitet od progona. Financial Times je odluku nazvao "a landmark in human rights law".

No slučaj je bio daleko od završenog. BBC je u svojem noćnom programu ugostio među ostalima i čileanskog senatora koji je govorio o vezama Lorda Hoffmanna sa Amensty International što je indiciralo pristranost jer je AI intervenirao kao amicus u postupku, no voditelj je to odbacio kao nevažnu stvar. Gadno je pogriješio - zbog činjenice da je Hoffmannova žena bila član glavnog tajništva AI te da je on sjedio na fundraising odboru iste organizacije, Pinochetovi odvjetnici su uložili žalbu zbog pristranosti na odluku najvišeg sudbenog tijela na koju ne postoji pravo žalbe i uspjeli. Zakazivanje novog saslušanja stvorilo je presedan u UK glede konačnosti odluka najvišeg tijela, a prva odluka je promptno poništena jer je zaključeno da Lord Hoffmann nije trebao sjediti u vijeću i zakazano je novo saslušanje.

Na trećem saslušanju Pinochet je po drugi put izgubio imunitet no na koncu je pušten iz UK zbog slabog zdravstvenog stanja te umjesto u Španjolsku poslan natrag u Čile. Bila je to tiha pobjeda struje Margaret Thatcher, Pinochetove bliske prijateljice koja mu je bila vječno zahvalna za podršku u invaziji Falklandskog otočja od strane UK. Isto se ponovilo i u postupku protiv njega u Čileu gdje je tužitelj pažljivo uklanjao sve barijere njegovom procesuiranju, no 2001. Pinochet je proglašen nesposobnim za suđenje. Prošle godine otvoren je novi slučaj nakon saznanja o milijunima dolara na njegovim stranim računima. Tokom borbi oko pitanja njegove sposobnosti da mu se sudi Pinochet je čvrsto nastavio tvrditi kako je nevin jer je sve činio kako bi spasio zemlju od komunizma i građanskog rata.

Usprkos tome što je u konačnici pobjegao pravdi, Pinochet je pokazao kako u načelnom smislu nije moguće pronaći razlog radi kojeg sud ne bi procesuirao (bivšeg) vođu za ozbiljne zločine počinjene za vrijeme mandata. Međunarodno pravo se promijenilo krajem prošlog stoljeća i iz tradicionalnog napravilo iskorak ka suvremenom sustavu odgovornosti što je Pinochet osjetio na vlastitoj koži.

Amnesty International je izdao priopćenje povodom Pinochetove smrti koje ukazuje na važnost brze pravde.

Slučaj Pinochet
opinioiuris @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.